subota, 28.03.2009.
…one day, I'm gonna forget your name…and one sweet day, you're gonna drown in my lost pain…
…evo imam dva posta koja sam još prije napisala, ali nikako da ih objavim pa evo ih sad…
''DANI SU LOŠI, NOĆI JOŠ GORE, UVIJEK TE POVRIJEDE ONI KOJI TE NAVODNO VOLE, DOK SU S TOBOM STALNO TI LAŽU, A KAD ODLAZE NI ZBOGOM NE KAŽU……….''
…ovo je ko pisano za mene…evo opet ležim i ne mogu zaspati…plačem…ovo pišem na papir pa ću valjda nekad objaviti, mada je svejedno…i tako nitko ne čita…al ipak mi je mrvicu lakše kad objavim…to je još jedino mjesto gdje pričam što me muči…i borim se protiv sebe…da ne puknem…a onda bi se ko zna šta moglo dogoditi…neću razmišljati o tome…ne želim da dođe do toga…ali ne znam do kada ću ovako moći…sve mi je gore…više nemam volje ni za šta…samo bi htjela staviti slušalice u uši…slušati nešto dobro…Nightwish…zaspati i ne probuditi se…
(napisano 23.02.09.)
''THESE WOUNDS WON'T SEEM TO HEAL…THIS PAIN IS JUST TOO REAL…THERE'S JUST TO MUCH THAT TIME CANNOT ERASE…....''
Jeste li se ikad osjećali užasno tužno…legli ste na pod u jednom položaju i jednostavno nemate snage za ništa…niti pomaknuti ruku do žileta pored vas…nemate snage niti da se zarežete…da bar na neki način ta velika bol izađe iz vas…osjećate kako vas boli srce i duša…kako se sve u vama lomi…i samo suze bi malo pomogle…ali ni one ne izlaze iz vas…bol vas razara iznutra…glava vam je puna misli koje se više ne mogu složiti na svoje mjesto…zbrka u vama…vi samo osjećate strašnu bol koja ne izlazi iz vas…e tako je meni sada…
(napisano 24.03.09.)
- 22:31 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
nedjelja, 22.02.2009.
...sje*ana...opet...
Evo opet se osjećam sje*ano…a kako i nebi…kad sve ćemu se veselim nestane…jednostavno se ne dogodi ono šta treba…osjećam se užasno usamljeno…opet sam sama sa sobom i nemem kome reći kako se osjećam…a nikoga nije ni briga što osjećam…evo…ima više razloga zbog kojih sam sje*ana…a sve se povezuje u jedno…pa prvo…do Nightwisha je još manje od mj. i pol, a još nemam ni ulaznicu niti znam s kim ću ić, zapravo ni nemam s kim, pa sve se čini da ni neću ići…a tolko sam se veselila, i čini mi se, baš zato što sam se veselila, neću ići…uvijek je tako…ali da sve bude još gore…zaje*o me frend, bar sam mislila da mi je frend…prvo me pozove da idem s njim…još ga ja pitam jel to sigurno i nek pazi da me ne zaje*e…“Nemaš beda, nebi tebe zaje*o…“ rekao je i dogovorili smo se da mi naruči ulaznicu…i sve je bilo super…ja jedva nagovorila starce da me puste…i sad evo ima 2 tjedna, ne odgovara mi na poruke…jednom se javio i reko da nije imo para…ok…al baš mu ne vjerujem, uostalom ja nikome ne vjerujem, a sada osjećam nešto loše, ne znam u čemu je problem i zašto mi se ne javlja…zašto je problam da ja idem s njim na koncert?! Ne znam, nešto nije u redu, ja to osjećam, a taj je*eno prokleti osjećaj me nikad ne prevari…i sada razmišljam o tako još nekim stvarima, o smislu ovog glupog života…razmišljam kada će se meni napokon nešto lijepo dogoditi i hoću li ikada biti sretna…i da to potraje bar neko vrijeme…al kako vrijeme prolazi…sve je nekako gore…nemam puno frendova…a nekako i ove koje imam osjećam da počinjem gubiti, udaljavaju se od mene, a jednostavno ne znam u čemu je problem…užasno se bojim ostati sama jer tada bih potonula do kraja…i razmišljam…jesam li se ja oliko promjenila…jer što vrijeme više prolazi…nekako sve više gubim frendove…razmišljam i jedino što mogu zaključiti je da ja ovakva nisam bila prije, šta je je…oduvijek sam bila tiha i mirna, ali u osnovnoj sam nekako lakše pronalazila frendove…približavala se drugima…a sada… ko da me srednja uništila…ali najviše zbog toga jer se moja naj frendica, ona definitivno, promjenila…a ja si ne mogu priuštiti da ju izgubim jer sam onda sama…sva ostala prijateljstva su još više površinska od ovog, koje je meni kao pravo jer bolje nemem…prije sam ja druge promatrala kako su usamljeni, niko ih nije primjećivao i nikad mi nije palo na pamet da bi to jednog dana mogla biti ja…i sada kada ovo pišem osjećam veliku tugu…kao dami nešto drobi srce, ali ne mogu plakati…već sam, čini se, otplakala Nightwish i pomirila se s time da mi jednostavno u životu nije suđeno da mi se išta lijepo dogodi…….
- 21:51 -
nedjelja, 09.11.2008.
...f*ck boys...
...svašta se promjenilo od zadnjeg posta...izgleda da sam izubila naj frenda...jako mi je žao zbog toga...stvarno sam mu mogla reć sve što me mučilo...hm...barem mislim...tako je pričao i ja sam mu vjerovala...možda nisam trebala...možda je problem što je između nas bilo nešto više od prijateljstva...bar s moje strane jer više stvarno ne znam šta on osjeća...dobro, sad više ništa ali i prije...godinu dana smo bili frendovi i sviđao mi se i, navodno, i ja njemu...pa smo nakon godinu dana napokon prohodali i činio se sretnim, ali već drugi dan se predomislio jer ga je kao nedavno povrijedila jedna cura i sad nije spreman za vezu...
...hm da...
...poslije toga sam ja njemu par puta poslala poruku i tako mi je jednom na msn-u rekao da mu se sviđa neka cura...
...hm da...ok...
...i za par dana su i prohodali...pa mislim stvarno...rekao je da nije spreman za veze i šta napravi...meni nije krivo da on ima curu i fkt mu želim sreću...al jebote...ne možeš mi to raditi...meni je čak više stalo da s njim budem frendica nego da smo zajedno...ali jbg...izgleda da ni to više ne možemo biti...on se već dugo nije javio, a neću ni ja njemu jer ima curu pa da ne ''smetam''.....
...ima još toga...subotu prije nego smo prohodali upoznala sam jednog zgodnog dečka...metalca...baš po mom ukusu...duuga kosa, nosi starke i majce nekih metal bendova...čak me i pozvao da idem s njim na koncert od nightwisha...iduću subotu je njegov frend pitao moju frendicu jel bi htjela šta s njim...hehe...pa zašto ne...i tu subotu smo se zbarili...bili smo dosta dugo zajedno i fkt se dobro bari...tražio je moj broj i rekao da će se javiti nekad ovaj tjedan...
...ok...
...meni baš i nije bilo stalo do toga pa nisam ni očekivala da će se javiti...jednostavno poslije onoga mi nije trebala veza...ali ako hoće da se barimo...ok...
...tu subotu, tj.već i nedjelju sam prespavala kod frendice i on se čak javio nakon sat vremena...kao da mu je bilo baš lijepo i da se vidimo u ponedjeljak u školi...
...vidli smo se tad prije škole i pitao je jel se možemo naći i poslije škole...pristala sam...a nema šta izgubiti...iako ga nisam shvaćala ozbiljno jer sam čula da nije baš za veze pa se nisam htjela zaljubiti...prvi puta u životu sam to probala i ajde...donekle mi je išlo...poslije toga, taj tjedan, smo se svaki dan viđali i čuli...jednom mi je rekao da se sve više i više zaljubljuje u mene...a u čet i da me voli...iskreno, to mi se i nije svidjelo jer mi je za to prerano pa to sigurno nije tako kako je rekao...a tada još nismo ni bili ''formalno'' zajedno...
...drugi dan je rekao, kada sam ga pitala čemu to ''volim te'' i dal smo mi uopće zajedno rekao je da bi mu bilo baš drago kad bi bili i ja sam rekla da bi i meni...imala sam mu još svašta o tome reći, ali je bio jedan njegov frend s nama pa nisam mogla pred njim...i od tog trenutka se smatralo da smo zajedno...
...idući tjedan se nismo baš previše viđali i u sub nije došao kada smo se dog...nakon 20 min sam mu poslala kad će doći i nakon par min je odg da se nešto promjenilo i da bi bilo bolje da prekinemo...nije mi bilo jasno što se promjenilo...još mi je rekao da me još uvijek voli ali ne ko prije...nakon nekog vremena sam saznala da me prevario...sve to nije tako strašno jer meni nije bilo previše stalo do njega a i prije sam razmišljala o tome da ga ostvim jer jednostavno nisam osjećala ''ono nešto''...ali eto...preduhitrio me...i da sam bar to saznala od njega a ne od drugih...ali nema veze...izgleda da je dobro što se nisam htjela zaljubiti u njega...
...i sada kada razmišljam...jedino što mi se kod njega sviđalo je njegov stil, ona duga kosa i to kako se bari...hehe...jedino smo si pasali kad bi nas ljudi vidli na ulici...lol...
- 22:31 -
ponedjeljak, 18.08.2008.
Volim te, mrzim te?! Mrzim te!!
Evo vidla sam ga neki dan nakon dva mjeseca...ne znam dal sam ga htjela vidjeti...ma bilo bi bolje da nisam...prošao je pored mene ko da me ne pozna...pogledao me i kad je vidio da i ja vidim njega...brzo je skrenuo pogled...nema snage da me pogleda u oči...tako je jadan...ali ne znam zašto ga još ne mogu mrziti...ne volim ga...to je sigurno...ali kada sam ga vidla srce mi je počelo jače lupati...noge su mi se odsjekle...ne znam zašto...mogu reći da je idiot i to duboko u sebi znam...ali još uvijek to ne mogu prihvatiti...još uvijek ne mogu vjerovati da je sve bila laž...trudim se da ga zaboravim...ne mislim na njega dok me netko ne podsjeti...htjela bih ga mrziti...imam pravo na to...i sada uopće ne znam šta osjećam prema njemu...kažem da ga mrzim ali ne znam da li to stvarno mislim...mrzim sve što mi je napravio i sve njegove laži ali njega...bilo je sve super dok ga nisam vidla...to kako je prošao pored mene...kako me pogledao...jooj...ubija me...nadam se da ga više nikad neću vidjeti...da ću ga uskoro potpuno zaboraviti...već neko vrijeme mislim na nekog drugog i tako mi je puno lakše...
- 21:14 -
subota, 02.08.2008.
Evo nakon duljeg vremena da nešta napišem...pa moglo bi se reći da više nisam onako tužna...neke stvari su mi postale jasnije...pomirila sam se s jednom frendicom s kojom sam se posvađala jer sam mislila da priča svešta o meni...a ispalo je da je sve to onaj „moj bivši“ dečko izmislio...zapravo je dosta toga on izmislio i nasrao...i sve bi bilo super da se nije on opet javio...a tu počinje priča...prvo me je ispitivao općenito...šta radim...ima šta novoga...jel se ja možda ljutim na njega (ma zašto bih...uopće nemam razloga...
)...i onda je počeo s tim kak mu falim...da mu je žao šta me prevario...ugl. bio bi jako sretan kad bi se pomirili...aha...ne vjerujem ja njemu više i neme tu pomirdbe...al ok...poslije se je javljo svaki dan...čak me i zvao jednu večer...ali tu je sada bila moja frendica koja je tvrdila da on i njoj šalje poruke a on je opet pričao da ona šalje njemu...e sad stvarno ne znam kome da vjerujem...odlučila sam ne vjerovati ni jednom jer je bilo dosta nejasnih priča i s njom i s njim...tako da s njom mogu biti frendica ali sigurno ne ko prije...a s njim...ako hoće može mi nešto poslati, ja mu mogu odg. ali mu se sigurno neću prva javiti...mada znam da bi bilo najbolje da se uopće ne čujemo ali ne znam zašto mu to jednostavno ne mogu reći...još nemam snage za to.......
- 21:13 -
subota, 05.07.2008.
Boulevard Of Broken Dreams
- 21:00 -
...never again...
Još uvijek plačem ko da je bilo jučer...još uvijek mislim na njega...još uvijek mi tako fali...još uvijek duboko u srcu mislim da ga volim...još uvijek se ne mogu pomiriti da više nikada nećemo pričati...više nikad biti sretni zajedno...više nikad me neće zagrliti...reć mi da me voli...više me nikad neće poljubiti...više nikad...ne mogu se pomiriti s tim...više nikad...
- 20:48 -
nedjelja, 29.06.2008.
...i'm still wondering why...
WHY?! WHY...?
Još uvijek se pitam...što se dogodilo...još uvijek ne znam...i nikada neću znati...zato me to i toliko boli...još uvijek ne vjerujem...još uvijek čekam da dođeš...toliko je toga ostalo što smo trebali proći zajedno...nikako ne mogu zaboraviti...ne mogu popuniti prazninu...
...I KEEP WONDERING WHY...
...I'M STILL CALLING YOUR NAME THROUGH MY TEARS...
...WHY HAVE YOU WAITED TO EMBRACE ME MY DEAR?...
...COLD IS YOUR SILENCE, DENYING WHAT IS REAL...
...I'M STILL WONDERING WHY...
...I'M STILL CALLING YOUR NAME MY DEAR...
...I'M STILL WONDERING WHY, I'M STILL CALLING YOUR NAME...
...AND I WONDER, OH I WONDER...
...IN MY HEART I STILL HOPE YOU WILL OPEN THE DOOR...
...YOU CAN PURIFY IT ALL, ANSWER MY CALL...
WHY?...WHY........
(stihovi by.WITHIN TEMPTATION:The Cross)
- 23:21 -
srijeda, 25.06.2008.
...frozen...
...evo spot od within temptation...meni je baš odličan...
- 15:00 -
What have you done?....
Would you mind if I hurt you?
Understand that I need to
Wish that I had other choices
Than to harm the one I love
What have you done now!
I know I'd better stop trying
You know that there's no denying
I won't show mercy on you now
I know, should stop believing
I know, there's no retrieving
It's over now, what have you done?
What have you done now!
I, I've been waiting for someone like you
But now you are sleeping away...oh
Why, why does fate make us suffer?
There's a curse between us, between me and you
What have you done! What have you done!
What have you done now!
Would you mind if I killed you?
Would you mind if I tried to?
Couse you have turned into my worst enemy
You carry hate that I don't feel
It's over now, what have you done?
I will not fall, won't let it go
We will be free when it ends
I, I've been waiting for someone like you
But now you are sleeping away...oh
Why, why does fate make us suffer?
There's a curse between us, between me and you
What have you done! What have you done!
What have you done! What have you done!
What have you done...what have you done...
What have you done now?!......
(by.WITHIN TEMPTATION:What Have You Done)
- 14:47 -
nedjelja, 22.06.2008.
...tužnih i bolnih mjesec dana...
...danas je točno mjesec dana otkad sam prekinula s jednim dečkom kojeg sam jako voljela...za kojeg sam mislila da mu mogu vjerovat i da mi on neće napraviti BAŠ ONO što su svi prije njega - prevarit me i ostavit...i uopće ne pokazat da mu je žao...ne znam više što osjećam...malo su me tuga i bol popustile...ali još se osjeća onaj gorak okus u ustima...ona praznina koja je ostala poslije njega...tako mi je bilo lijepo s njim...svašta smo prošli zajedno i ne mogu to tek tako zaboraviti...još ga se sjetim svake večeri...i čekam njegovu poruku...čekam da me nazove...ali ništa...i kada shvatim da mi se neće javit...suze krenu i ne mogu ih zadržati...a i ne želim...to mi pomaže jer kada nemam nikoga uz sebe...kada nikome ne mogu reći ni objasniti što osjećam...isplaćem se i lakše mi je...a sada...iz ovog iskustva mogu samo naučiti da više nikome ne mogu vjerovati...da se ne smijem vezati za nikoga niti nikoga više ovako voljeti...jer to očito više nitko ne zaslužuje..........
- 22:36 -
subota, 14.06.2008.
...sick of crying...
...tired of trying...
...yes, i'm smiling...
...but inside i'm...
...DYING...
...to sve govori...
- 19:06 -
